Nije mu bilo lako nositi toliki teret pa se odlučio da tome stane na kraj. Nakon upisa u školu nordijskog hodanja,
započeo je marljivo trenirati i raditi na sebi....Prve teške pokušaje hodanja ubrzo su zamijenili lagani,njemu do tada nezamislivi koraci..Nije dugo trebalo da mu se u glavi rodi ideja o prijateljskom povezivanju triju mu dragih država: BiH, Hrvatske i Slovenije.Odlučio se da pješice prijedje put,
od rodnog mu Doboja,preko Hrvatske,pa sve do Zagorja ob Savi..njegovog sadašnjeg prebivališta...Više o tome saznat ćemo od Petra
u slijedećih nekoliko njgovih odgovora na naše upite...

Petre..recite nam nešto o sebi...

Petar: Nema tu baš puno da se kaže(skromno će Petar)..
Rodjen sam u prije 51 godinu u Dobojskoj bolnici.
Majka Ana i otac Mijo su mu omogućili djetinjstvo na prekrasnom Putnikovom brdu,zatim jedno vrijeme u Hrvatskoj i konačno u Sloveniji u mom gradiću Zagorju ob Savi.. Radim u Kulturnom centru Delavski dom,kao organizator svih mogućih priredbi,zabava,sjednica i proslava..

Kako i gdje počinje vaš put prijateljstva?
Petar: Počinje kod Dobojske gradine,sa kratkim zaustavljanjem kod gradske bolnice,a zatim dalje dionicu po dionicu do samog cilja.

Zašto ste se odlučili na taj poduhvat?

Petar: Na to sam se odlučio prije svega zbog prijateljskog povezivanja 
tih triju država,zatim zbog zbližavanja Općina Doboj i Zagorje ob Savi,te 
mogućih poslovnih suradnji medju istim, a naravno i provjere svojih mogućnosti

Tko još sa vama ide na taj put?
Petar: U Doboj će doći nekoliko gradskih čelnika iz našeg grada,direktor Kulturnog centra ZoS..te nekolicina rodjaka i prijatelja.. A na sam put ide tročlana ekipa koja će se voziti u autodomu,i sačekivati me na sredini i krajevima dionica..

Koliko ste se pripremali na ovaj put?

Petar: Pripreme traju tako reći od mog početka nordisjkog hodanja(14 mjeseci), svakodnevno od 2-6 sati.

Tko vam je najveća podrška?
Najveća podrška mi je supruga,koja i sama upražnjava nordijsko hodanje
i koja je i prije svakodnevno izlazila u dužu oštru šetnju..dok sam ja veselo sjedio u svom naslonjaču..

Mislite li da ćete uspijeti izdržati cijeli put,unatoč vremenskim prilikama i neprilikama?

Petar:Vjerujte mi da ni do sada na svojim treninzima i putu prema zdravlju,nisam obraćao pažnju na vremenske uvjete, i čvrsto vjerujem u uspijeh i završetak isplaniranog..

Šta su rekli vaši prijatelji i suradnici na ovu vašu odluku?

Petar: Kao i svugdje,bilo je ohrabrivanja,dvoumljenja pa i nevjerice i odmahivanja rukom.


Planirate li u budućnosti još kakav poduhvat?

Petar:
Odgovorit ću nogometnim žargonom..sačekajmo da se ovo završi,pa ćemo misliti na slijedećeg protivnika..ustvari imam jedan još nerazradjen plan
"biciklom po evropskim državama" ali o tom po tom..


Tko je u životu imao najviše uticaja na vas?

Petar:Supruga,bez ikakve dvojbe..neprestano je bila uz mene i stalno me podržavala i ohrabrivala..

Kakvi su vaši planovi za budućnost?

Petar: Septembra završavam ispite za trenera nordiskog hodanja, i
i namjeravam što više raširiti tu panogu medju ljudima svih starosti..
A možda čak i u Doboju.

koje su trei stvrai bez kojih ne napuštate svoj dom?


Petar:
to su:obavezni nordijski štapovi,kapa i čuturica sa vodom..

Što bi željeli da vaša djeca postanu?

Petar:Imam dva sina i obojica su već odrasle osobe,stariji Leon radi kao menadžer ugostiteljstva u Ljubljani, a mladji George je duboko zagazio u glasbene vode i nakon završene škole u Sloveniji se sada usavršava u školi u Beču..

Čime se osim posla i nordijskog hodanja još bavite?


Petar:
U slobodno vrijeme volim sjesti na svoj motor i poput vuka samotnjaka 
uživati u dalekim i nepoznatim putevima..

Na kraju Petre..šta bi ste poručili ljudima?

Petar: Poručio bih da svi pokušamo zaživjeti u zdravom duhu prijateljstva
i prije svega da mislimo na svoje zdravlje,koje je strašno dragocijeno.. 
Želja mi je da na tom putu steknem što više prijatelja,kojima ću rado prijateljski stisnuti ruku.. I još samo da se zahvalim u prvom redu mojo ženi Mileni na nesebičnoj podršci zatim turističkom društvu Ruardi,gdje sam započeo svoj novi put zdravlja.. direktoru kulturnog centra Delavski dom..
Općinskim čelnicima i drugim mnogobrojnim suradnicima..




A šta bismo mi mogli reći na sve ovo???
ništa osim..SRETNO PETRE I NEKA TI BUDE LAGAN KORAK..

Posebne zahvale Marku Matesu na obavljenom razgovoru s gospodinom Perom!